'JOŠ NIJE KASNO, SPUSTITE CIJENE'

Pismo Travničanke iz Makarske podiglo buru: 'Nismo mi sirotinja, kako nas često nazivate... Mi, Bosanci, nosimo srce, dušu, i pun sto!'

Biznis Klub22.07.25, 14:43h

Pismo Travničanke iz Makarske podiglo buru: 'Nismo mi sirotinja, kako nas često nazivate... Mi, Bosanci, nosimo srce, dušu, i pun sto!'
"Mi ne dolazimo zbog vas, već zbog mora. Da ste domaćini, bilo bi vam bolje. Zaradili biste više, sezona bi vam bila uspješnija. Mi Bosanci nosimo sve sa sobom – srce, dušu, i pun stol"

 

 

 


Makarska rivijera, nekada simbol ljetne gužve i prepunih terasa, danas sve više podsjeća na prazne kulise nekadašnjeg turističkog sjaja.


Jedna Travničanka, česta gošća Jadrana, poslala je redakciji Crne hronike pismo koje je izazvalo snažne reakcije – i među turistima i među domaćinima.


U emotivnom obraćanju opisuje razočaravajuće stanje na Jadranu, navodeći kako su čak i uređeni kampovi potpuno prazni, a kafići i restorani broje svega nekoliko gostiju dnevno.


- Kafić pored nas jučer nije imao ni šest gostiju cijeli dan. Lani nisu htjeli ni kafu poslužiti bez narudžbe jela, jer je ‘vrijeme ručka’. Danas – pustoš.


Travničanka ne štedi kritike: 


- Vaša neljubaznost, glad za profitom, škrtost i bahatost doveli su vas do propasti.
Jučer smo za toalet plaćali po 1 euro svaki put. Nema problema, platit ćemo, jer volimo uredno i čisto. Ali za ono što ste nam servirali pod pizzom za 14 eura – sramota. Kečap i ništa više. Morski plodovi su očito ostali u moru.


Posebnu pažnju posvećuje ponašanju domaćina:


- Nećete nas se tako lako riješiti. Mi ne dolazimo zbog vas, već zbog mora. Da ste domaćini, bilo bi vam bolje. Zaradili biste više, sezona bi vam bila uspješnija.
Mi Bosanci nosimo sve sa sobom – srce, dušu, i pun sto!


U duhovitom, ali i oštrom tonu navodi: 


- Pojela sam tri velike Toblerone i 700 grama borovnica sama. A vašu pizzu nisam ni završila. Kafa i pivo iz krigle? Sjajno.
Sladoled za 10? Kupujem. Ali sve ostalo – razočaranje. Haljinu sam kupila od Bosanke na plaži, jer je jedina bila nasmijana.


Na kraju, poruka je jasna:


- Još nije kasno. Spustite cijene, budite ljubazni. Zima dolazi, računi stižu, a turista sve manje. Nismo mi sirotinja, kako nas često nazivate. Mi smo ljudi – i kao takvi dolazimo i ostavljamo novac. Samo želimo da nas tako i tretirate.


Pismo završava jednostavno i toplo:


- Budite kao mi, jer osjećaj da si čovjek vrijedi više od bilo kojeg računa.

 

(DEPO PORTAL/ad)

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook