Nesposobnost ljudskoga roda da uči na vlastitim i tuđim greškama naprosto je šokantna, jer tokom povijesti čini iste greške sa uvijek kobnim posljedicama, nesposoban da uoči neminovne zakonitosti u tome. Povijest ljudskoga roda zapravo je povijest ratova koji se uvijek dijele na osvajačke i odbrambene, pri čemu ljudskome radu što pati od amnezije uporno izmiče iz vida da su osvajački ratovi – ma koliko u nekim fazama izgledali impresivni ili „uspješni“ – završavali prije ii poslije uzmicanjem osvajača i raspadom njegovih „mehanizama“, makar bile i najveće imperije svoga doba. 

I traje to od antičkih vremena do, recimo, Hitlera, Vijetnama, ili čak Afganistana na kome su polomile zube dvije najveće sile našega doba, u sukobu s plemenima. Uvijek se nudi ista pouka i u pravilu se greška ponavlja.

Jednoga dana, ali neizostavno, dođu na naplatu počinjena zvjerstva. Uzalud i neki Jevreji na tu činjenicu upozoravaju

Povod ovome osvrtu jesu tragična aktualna zbivanja u Palestini (i Gazza je Palestina!) koja čini Izrael kao država a koja se u monstruma našeg doba pretvorila: ta država ja naprosto usavršila nesposobnost ljudskoga roda da shvati ne samo uzaludnost sistemski počinjenih zločina jer povijest uvjerava da jednoga dana, ali neizostavno, dođu na naplatu počinjena zvjerstva. Uzalud i neki Jevreji na tu činjenicu upozoravaju. No, ideološka, religijska ili neka druga vrsta omamljenosti naprosto onesposobi efektivne dijelove kolektiviteta da razumno i razložno osmotre stvarnost i budućnost. Pogledajmo kako ovdje stoje stvari s činjenicama.

Izrael je geografski u ogromnom prostoru Bliskog istoka tek jedva primjetna „lokvica“, bez tzv. strateške dubine, premala država, s ogromnim imperijalnim ambicijama biblijskih razmjera. Ona ima, recimo, devet ili deset miliona stanovnika među nekih 500 miliona Arapa, pa dodajte tome veliki broj Turaka, Iranaca i drugih regionalnih muslimana prema kojima se Izraele neprijateljski postavlja. Nesrazmjere su zastrašujuće. 

U takvim uslovima, jedino razumno i izgledno bilo je da ta država razvija optimalno prijateljske odnose sa svojim biološki i prostorno gorostasnim susjednima, a s kojima istoj porodici pripada (i Arapi i Jevreji su semitska porodica). Nasuprot tome, u Izraelu se do nerazumnih granica razvila opaka ideologija cionacizma koja se temelji na nepokolebljivoj strategiji genocida prema susjedima, na zločinima kakve povijest nije zabilježila (vojske su se tukle, ali nikada nije bilo ovako sistematičnog ubijanja djece, žena, općenito civila). Strašna je zabluda što se uzdaju u moć svoga oružja jer bilo je mnogo moćnih imperija kojima ni moć njihova oružja nije osigurala trajnu pobjedu. 

On u budućnosti ne može živjeti u sigurnosti. Neće mu zauvijek stizati pomoć i podrška otuda odakle mu sada stižu: ostaće sam u tome moru u kome nije ostavio ništa osim silne mržnje i zločina

Poenta je u tome što ovim nečuvenim nasiljem Izrael proizvodi jednu drugu vrstu energije i moći, a to je mržnja zbog užasa njihovih zločina, mržnja koja će – sigurno je – stasavati generacijama toga biološki i prostorno nadmoćnoga mora. To je teška izraelska suicidna investicija.

Gledajući činjenično i trezveno, Izrael je već sada u poziciji geta, s obzirom na mali prostor i broj stanovnika u moru prema kome se apsolutno neprijateljski postavlja. Mogao je opstati kao država, ali zahvaljujući čudovišnosti cionacizma i njegovim užasnim zločinima, on je sada u poziciji geta: biološki, prostorno i naročito masovnim i najtežim zločinima cionacizma. On u budućnosti ne može živjeti u sigurnosti. Neće mu zauvijek stizati pomoć i podrška otuda odakle mu sada stižu: ostaće sam u tome moru u kome nije ostavio ništa osim silne mržnje i zločina.

Pri tome treba imati u vidu još jednu važnu stvar koju, izgleda, ne uočavaju kreatori izraelskog genocida. Naime, pojam geta sve snažnije se uočava i artikulira i na jednome drugom nivou. Na Zapadu i na Istoku, u svijetu općenito, nebrojene mase građana osuđuju cionacističku politiku i akciju – čak i provalama bijesa – pa se već sada bilježe brojni incidenti u svijetu i prema onim Jevrejima koji nisu protagonisti ni zagovornici cionacizma. 

Šokantna je nesposobnost ljudi da istinski i ljudski prihvate povijest kao mudru učiteljicu života

Drugim riječima, sudbina geta neizbježna je tamo gdje se Izrael sada „junači“ – dakle, „lokalno“ – nego postaje sve više izvjesna i u globalnim razmjerama. A to je najgora perspektiva svake države, ili naroda.

Da, šokantna je nesposobnost ljudi da istinski i ljudski prihvate povijest kao mudru učiteljicu života.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook