Dino Merlin, jedan od najvećih muzičkih umjetnika s ovih prostora, prvi put je otvoreno i bez zadrške govorio o najmračnijim i najtežim periodima svog života – od siromaštva i fizički iscrpljujućeg rada u mladosti, preko ratnih godina i izbjeglištva porodice, do psihičkog sloma i depresije zbog koje je potražio pomoć na psihijatriji.

Prisjetio se kako su njegovi počeci izgledali daleko od svjetla reflektora i koncertnih dvorana. Nosio je plavi kombinezon, radio u pogonima gdje je svakodnevno skidao bubašvabe i hvatao se u koštac s najtežim poslovima. Dok su mu ruke bile žuljevite i prljave, u glavi je nastajala muzika – stihovi koje je zapisivao i melodije koje je čuvao za dane kada će, kako je vjerovao, publika prepoznati njegov glas i njegov talenat.

Međutim, najveći životni udarac došao je u ratnim godinama. Njegova supruga i djeca našli su se u izbjeglištvu, dok je on ostao u Sarajevu. Taj rastrzani osjećaj – između opkoljenog grada i porodice koju nije mogao zagrliti – ostavio je duboke rane. Sina je prvi put vidio tek godinu dana nakon što je rođen. “To me je rastrgalo. Osjećao sam se nemoćno, između dvije vatre. Taj teret sam nosio dugo i on me je na kraju koštao zdravlja”, priznao je Merlin.

U periodu između 1994. i 1995. godine pao je u tešku depresiju. Sve što je proživio – rat, razdvojenost od najbližih, pritisak odgovornosti i gubitak osjećaja sigurnosti – dovelo ga je do psihijatrijskog liječenja. Kaže da mu je bilo teško priznati sebi da ne može sam.

Ipak, spas je pronašao u radu i disciplini. Muzika, pisanje i snaga da ne odustane bile su njegov izlaz. “Jedino što mi je ostalo bilo je da ustanem, napišem, komponujem, radim. To mi je bio lijek”, rekao je.

Danas, nakon decenija ogromne karijere, rasprodanih turneja i pjesama koje su postale bezvremenski hitovi, Merlin priznaje da mu je porodica najveća nagrada i jedina konstanta. Uprkos svim uspjesima i priznanjima, ono što najviše cijeni je ljubav koju je uspio sačuvati. “Da nije bilo porodice i muzike, ne znam da li bih sve preživio”, zaključuje.

Njegova ispovijest još jednom potvrđuje da iza glamura i slave stoje godine borbe, patnje i ličnih slomova, ali i da se iz najmračnijih trenutaka može roditi snaga koja čovjeka vodi dalje, piše Azra.

(DEPO PORTAL/ad)