Direktor Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Alen PIlav, sedam mjeseci nakon što je imenovan na ovu poziciju, objavio je dugačak i iscrpan teksta na svom Facebook profilu, u kome je do detalja pojasnio šta je sve i u kakvom stanju zatekao na KCUS-u nakon prethodne uprave, uz jedan apsurdan podatak - da je na računu Kliničkog centra ostalo neutrošeno čak 70 miliona KM, dok su pacijenti morali kupovati čak i aintibiotike!  

- Prvog marta 2026. godine, na Dan nezavisnosti BiH, istekao je sedmi mjesec kako sam imenovan na dužnost generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Nakon ovih sedam mjeseci, kao i 28. novembra 2023. godine, kada sam imenovan za vršioca dužnosti generalnog direktora KCUS-a, zatekao sam ustanovu, u kojoj radim više od 30 godina, u zastrašujućem stanju. Za mene, kao specijalistu opće i subspecijalistu torakalne hirurgije koji nikad nije napustio KCUS, to nije bilo ništa novo, jer sam u KCUS-u od 1992. godine, gdje sam na Ortopedskoj klinici kao apsolvent Medicinskog fakulteta započeo svoj radni staž, ali s ove pozicije je to izgledalo još više zastrašujuće.

Mogu mi se postaviti dva pitanja:
• Zašto zastrašujuće?
• Zašto tek sad objavljujem ovaj post?

Kao generalni direktor i kao vršilac dužnosti generalnog direktora, htio sam zaštititi naše pacijente, ali i sve građane od stvarnog zatečenog stanja koje je bilo jako loše. Zbog toga smo, zahvaljujući ogromnom zalaganju skoro svih radnika KCUS-a, svih profila – od radnika na održavanju, tehničkog sektora, medicinskih tehničara svih profila, ljekara, pa do novog menadžmenta – uspjeli „zakrpiti“ sve nevjerovatno zastrašujuće nedostatke koje sam zatekao.

A ne da smo samo „krpili rupe“, nego smo povećavali obim posla – povećali smo broj pacijenata i usluga – otvorili smo KCUS u svakom pogledu – za pacijente, za edukacije, za naše stručnjake iz inostranstva, za strane stručnjake, za povratak stručnog kadra koji je otišao tokom proteklog perioda.

Zašto sam iskoristio riječ ZASTRAŠUJUĆEM – objasnit ću na samo par primjera.

Zastrašujuće jer sam zatekao preko 70 miliona KM na računima, a moja supruga (subspecijalistica zaposlena na Klinici za gastroenterohepatologiju KCUS-a, koja je, u neko svijetlo vrijeme, bila referalni centar, sada „zgurana“ u prizemlje zgrade stare 130 godina) u dežuri, tri dana pred moje imenovanje, zvala je našeg sina da ode kupiti antibiotik za pacijenta (od naših para i na njen recept – halal bilo) koji je u kasnim satima dežure došao iz Bihaća, a u apoteci toga nije bilo – nije nabavljeno.

A KCUS ima preko 70 miliona na računu.

Znaju pacijenti gastroenterologije kako im je u tim sobama, zna medicinsko osoblje kako im je raditi u tim podrumima.

Da ne bude zabune i da neko ne pomisli da je u pitanju nepotizam, mi smo se vjenčali već kao uposlenici Kliničkog centra koji vole medicinu i KCUS, koji smatramo svojom drugom kućom u kojoj smo, u dežurama ili na operacijama i intervencijama, proveli više nego što smo proveli sa svojom djecom.

A zašto sada pišem nakon 7 mjeseci?
Neko će reći, 7 mjeseci je puno!
Ja kažem da je 7 mjeseci malo!

Toliko mi je trebalo da s vrijednim timom vrhunskih ljudi, koje svakodnevno potičem da zajedno postignemo najviše standarde u radu, a uz silnu podršku Upravnog odbora, popravimo veliki dio onoga što je bilo katastrofalno u KCUS-u.

Našli smo novac koji možemo zakonito koristiti, a po Zakonu o javnim nabavkama, koji KCUS, naravno, poštuje do u zarez i po kojem smo proveli i provodimo procedure.

Raspetljali smo mnoge zavrzlame oko ranijih tendera koji su poništavani.

Izgradnja novih spratova glavne velike zgrade KCUS-a, javna nabavka za PET-CT aparat, javna nabavka angiosale za koronarografije za liječenje infarkta – to je samo dio tendera koji su bili poništavani, a koje smo sada ponovo zakonito pokrenuli, a neke i završili.

Dočekala me je centralna intenzivna njega Klinike za anesteziju i reanimaciju u grozno lošem stanju, a gdje se inače liječe najteži pacijenti KCUS-a za koje dišu respiratori, a u održavanju od 2016. godine „nije šaraf zavrnut“. Za vrijeme korone za ovu intenzivnu njegu uspjeli su se nabaviti famozni „Fadilovi respiratori“, koje ne mogu da izbacim iz KCUS-a iako ničemu ne mogu da posluže i samo zauzimaju dragocjeni prostor.
Pa smo zavrnuli rukave i prihvatili se posla.

Razriješen je tender da bismo mogli renovirati Jedinicu intenzivne njege Klinike za anesteziju i reanimaciju, klinike u kojoj se liječe najteži pacijenti KCUS-a u devastiranim uslovima, te smo već izmjestili 22 najteža pacijenta sa svim medicinskim aparatima na dvije odvojene lokacije.
Započeli smo rekonstrukciju cijele intenzivne njege i centralnog dijela glavnog operacionog bloka, koji su više priličili nekoj provincijalnoj veterinarskoj ambulanti krajem pedesetih godina.

Moglo se ovo pokrenuti i ranije, mogao je neko to uraditi prije mene. Nije bilo para ili volje – ne znam šta je više zastrašujuće, a 60 miliona na računu – dakle, bilo je para, ali postavlja se pitanje da li nije bilo volje ili nije bilo znanja?

Oboje je ZASTRAŠUJUĆE!

Zato sam na početku ovog mog jadikovanja rekao da sam zatekao KCUS u zastrašujućem stanju - napisao je PIlav, a ostatak teksta čitajte u nastavku: 

(DEPO PORTAL/ad)