Eskalacija sukoba na Bliskom istoku i rast cijena energenata predstavljaju ozbiljan vanjski šok za ekonomiju Bosne i Hercegovine, koja se već suočava s usporenim rastom i inflatornim pritiscima - upozorio je u razgovoru za Fenu emeritus profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Anto Domazet, ocijenivši da zemlji predstoji bolan period prilagođavanja poskupljenjima goriva, hrane i drugih osnovnih potrepština.

Kako kaže Domazet, uz realnu situaciju rata na Bliskom Istoku ide percepcija tržišnih aktera koja određuje tokove ekonomije u "šok situacijama“. Cijene nafte su povećane znatno više nego što taj poremećaj znači u realnosti. Cijene su povećane i u SAD koje su samodostatne i u nafti i u prirodnom plinu, čak su i izvoznici ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Profesor ističe da zapadna hemisfera nije ovisna o nafti sa Bliskog Istoka, ali je jednako pogođena povećanjem cijena i prijetnjom inflacijom.

- Naravno, nije nafta jedini problem, Europa je manjim dijelom ovisna o LNG sa Bliskog Istoka (dominira Katar), ali je značajna ovisnost o drugim strateškim materijalima (petrohemijski proizvodi, đubrivo, aluminij). Prekid opskrbe tih proizvoda zbog toga može dovesti do ugrožavanja lanaca vrijednosti u nizu industrija u Europi – upozorava Domazet.

Ističe da budući razvoj situacije na području Bliskog Istoka ni nakon obraćanja predsjednika SAD-a DonaldaTrumpa naciji od 1. aprila nije jasan. Uz najavu skorog povlačenja SAD, on najavljuje snažne udare na Iran. Hormoški tjesnac prepušta saveznicima da omoguće normalizaciju prometa, a Velika Britanija već poduzima dosta nejasnu diplomatsku inicijativu da to postigne.

- U konačnom, čak i uz povlačenje SAD situacija ostaje nejasna a mnoštvo lokalnih sukoba izgleda kao realni scenarij vremenski neizvjesnog smirivanja – ocjenjuje Domazet.

Bilo kako bilo, dodaje dalje, sad je BiH suočena sa prijetnjom nestašica nafte, plina i strateških materijala i cijene rastu.

- Ovo je kriza kao pojava koja ugrožava jedan ekonomski sistem koji je do sada funkcionirao. Ona izaziva otežano snabdijevanje i dostupnost energije i podiže cijene. Cjenovni udari podižu troškove proizvodnje i troškove života. Zajednički vode inflaciji koja će za većinu zemalja značiti eksterni šok i postaviti pitanje otpornosti nacionalnih ekonomija - naveo je profesor Domazet.

Pojašnjava dalje da je od krize iz 2020. otpornost često korištena riječ i označava sposobnost neke ekonomije da apsorbira prvi udar vanjskog šoka, zatim da se adaptira na nove uvjete i na kraju da se oporavi od šoka. Zasad se i svijet i Europa nalazi u, kazao je, prvoj fazi apsorbiranja vanjskih udara. Neke se zemlje suočavaju s nestašicama nafte, skoro sve sa visokim "skokom“ cijena. Adaptacija uključuje široki dijapazon mjera od ograničenja cijena preko limitiranja količina za kupovinu na crpkama do smanjenja poreza (Australija, neke zemlje EU) i pripreme posebnih fondova za pomoć ugroženom stanovništvu.

- Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorava vlade svijeta da ne pribjegavaju općim (horizontalnim) subvencijama kao odgovor na krizu savjetovajući im da potporu usmjere ka onima kojima je najpotrebnija. Tako je Novi Zeland najavio tjedne novčane isplate za gotovo 150 tisuća obitelji sa ugroženim budžetom u sklopu paketa pomoći za kompenzaciju viših cijena goriva. Ministrica laburističke vlade u Velikoj Britaniji razmatra prijedloge za povećanje sredstava u lokalne fondove za pomoć ugroženima, isključujući univerzalnu potporu kakva je nuđena ranije u sličnim situacijama. Zemlje koje ulaze u drugu fazu davanja odgovora na vanjski šok pribjegavaju mjerama koje znače odlaganje programa dekarbonizacije (Italija, Njemačka). Za sada nema najave mjera EU, a one bi svakako bile značajne i za BiH, barem kada je riječ o fondovima iz kojih bi se mogle vršiti nužne intervencije za socijalnu održivost u apsorbciji cjenovnih udara koji se odnose na energiju i hranu, prvenstveno – naglasio je.

Profesor napominje da imamo jedan specifični oslonac u jačanju otpornosti. Osvrnuvši se na pobjedu nogometne reprezentacije BiH nad Italijom i odlaska na Svjetsko prvenstvo, Domazet kaže da su, iako će kratkoročno biti udara na produktivnost tokom trajanja prvenstva, "nemjerljivi efekti jačanju socijalne kohezije u zemlji i crpljenja ekonomske i psihološke snage ljudi za otpornost nadolazećim ekonomskim nedaćama“.

Kada je riječ o suočavanju Bosne i Hercegovine s novim valom inflacije, Domazet navodi da najnoviji šok cijena energije zatiče bh. ekonomiju u stanju sekularne stagnacije, odnosno dugoročno niskog rasta između 2 i 3 posto godišnje. Rast BDP u 2026. se procjenjuje na 2,7 posto prema procjeni MMF, nakon procjenjenog rasta od 2,1 posto u 2025. Bazna inflacija je iznosila oko 4,2 posto, dok je temeljna iznosila oko 3,9 posto. Fiskalni deficit za 2025. iznosi oko 2,6 posto BDP, a za 2026. se procjenjuje na 2,9 posto BDP.

Za procjene efekata nove krize na ekonomiju BiH, smatra Domazet, bitno je odrediti vremenski horizont u kome će trajati poremećaji na tržištu nafte i plina. Ako bi se ovo stanje produžilo do sredine godine, a onda blago oporavilo do kraja godine najveći poremećaj će biti u porastu vrijednosti uvoza energije u iznosu od oko 1,8 do 2 mld KM. To će utjecati na obaranje stopa rasta na oko 1,5 posto, a na inflaciju sa dodatnih oko 3 posto. Imajući u vidu multiplikativne efekte može se računati da bi rast inflacije dobio u zamahu i iznosio oko 6 posto.

- Ima li BiH otpornost da ove udare apsorbira? Radi se o veoma ograničenim sposobnostima i zato će apsorpcija udara cijena energije biti bolna. Izvoz roba i usluga iz BiH je značajan za ekonomski rast jer čini oko 50 posto BDP. Ugrađivanje uvozne inflacije u izvozne proizvode bit će teško postići, ponajviše zbog strukture izvoza, koji je tehnološki niske složenosti i izložen oštroj cjenovnoj konkurenciji. U tom smislu cjenovni udar kroz uvoz se ne može izbjeći, a povećanje izvoznih cijena je upitno, što znači da će se pogoršati odnos izvoznih prema uvoznim cijenama (Terms of Trade). Što se tiče stanovništva, situacija je slična uz ocjenu da je povećanje dohodaka stanovništva jednako neizvjesno kao i mogućnost rasta izvoznih cijena. U najgoroj situaciji se nalaze oni slojevi koji imaju fiksna primanja ili su uopće bez primanja, odnosno slojevi stanovništva koji su i sada ispod nivoa dohotka koji pokriva potrošačku košaricu. Izostanak planiranog rasta BDP zbog rasta cijena energije pogoršat će fiskalni deficit i sposobnost vlada da djeluju ekspanzionističkom fiskalnom politikom, koja inače preporučljiva u ovakvim situacijama. Drugim riječima, i bez najnovije krize, fiskalna politika je za ovu godinu bila izrazito ekspanzionistička podržana visokim zaduživanjem – ocijenio je Domazet.

Kako ističe, iz ovih okolnosti teško je izvesti zaključak o bilo kakvima aktivnim politikama suprostavljanja inflaciji, pogotovu ne onima koje se vežu za smanjenje akciza ili putarina i PDV na gorivo.

- Treba se osloboditi iluzije da je preko tih rasterećenja moguće spriječiti rast cijena goriva, hrane, prijevoza i drugih dobara i usluga. Mala zemlja ne može u ovakvoj strukturi ekonomije sa niskom energetskom efikasnošću, uvozno ovisnim sektorom energije i niskim stupnjem zadovoljavanja potreba za hranom iz domaće proizvodnje voditi aktivnu politiku suprostavljanja inflaciji. Osim što bi ukidanje ili smanjenje akciza, putarina i PDV bilo fiskalno riskantno i skupo, bilo bi i socijalno krajnje nepravedno jer bi najveći dio koristi od toga imali oni društveni slojevi koji najviše voze automobile, a to su istovremeno pretežno ekonomski najsposobniji društveni slojevi koji mogu podnijeti udare cijena – stav je profesora Domazeta.

Dodatno, smatra on, izgleda neodgovorno vršiti fiskalno rasterećenje u situaciji kada je neizvjesno kakve će razmjere imati kriza u budućnosti, odnosno kakve će se intervencije od vlasti zahtjevati u postizanju socijalne snošljivosti inflacije.

- Drugim riječima, sasvim je jasno da predstoji bolan period apsorpcije udara cijena goriva na privredu i stanovništvo, pri čemu bi trebalo voditi računa o tome da će biti nužno određen iznos javnog novca usmjeriti za pomoć ekonomski najslabijim dijelovima stanovništva koji nemaju nikakvu otpornost da se suoče sa rastom cijena, u početku goriva a kasnije i hrane i drugih vitalnih potrepština (ranije podržavani kroz paket mjera za smanjenje energetskog siromaštva). Kako inflacija bude rasla, sve će veći dio stanovništva zahtjevati subvencije i sve će veći iznosi biti traženi za te namjene – dodaje.

Profesor poručuje ipak da ne treba gubiti nadu da je ekonomski rast moguć i u uvjetima inflacije.

- Dapače, inflacija potiče ekonomski rast, ali je potrebno osigurati umješnost u provođenju politika i mjera koje će je ipak držati u određenim okvirima. S druge strane, otpornost poslovnog sektora je velika nepoznanica, a to je važno i za održavanje zaposlenosti i za održavanje rasta. U krizi Covid-19 poslovni sektor je pokazao visoku otpornost, BiH je bila među zemljama sa najnižim stopama pada, a onda među najvišim stopama oporavka. Posebno stabilizirajuću ulogu može imati sektor javnih poduzeća i tu je moguće naći prostor za vladine politike jačanja otpornosti – kazao je.

Istakao je da period apsorbcije "udara“ cijena i prilagođavanja nije moguće potpunije procjeniti, jer se radi o vanjskim šokovima.

- Ne kopa se bunar kad se osjeti žeđ, tako isto sada nije umjesno podsjećati na izgubljene šanse u energetskoj tranziciji BiH. Izvjesno je da je prioritetan cilj u kratkoročnom periodu osigurati uredno snabdijevanje gorivom i plinom i ojačati proizvodnju elekrične enrergije. Vlada FBiH i naftni poslovni sektor pokazali su visoku operativnu sposobnost u suočavanju sa prvim udarom cijena i zahvaljujući tome, i pored niskog nivoa rezervi, nije došlo do nestašice naftnih derivata u zemlji. Uz mjere socijalne podrške za najugroženije dijelove stanovništva trebalo bi osigurati svu potrebnu podršku maksimalno mogućem dinamiziranju ekonomije, realizaciji priroritetnih investicija i kontroli cijena energije - poručuje profesor Domazet.

(FENA/ad)