Gotovo svaki vozač barem jednom je doživio istu situaciju – ugleda kameru uz cestu, naglo uspori i zapita se: “Jesam li već snimljen?” Iako mnogi vjeruju da  kamere bilježe brzinu stotinama metara unaprijed, stvarnost je drugačija.

Stacionarne kamere ne prate vozila na velikim udaljenostima, već imaju jasno određenu zonu u kojoj mjere brzinu i evidentiraju prekršaje.

Jedan od najčešće korištenih sistema u Evropi, GATSO RT4, brzinu vozila mjeri na udaljenosti od otprilike 10 do 100 metara. To znači da vas kamera neće snimiti čim je ugledate u daljini, nego tek kada uđete u njenu zonu mjerenja.

Međutim, to ne znači da je dovoljno zakočiti neposredno ispred kamere. Ako u zonu mjerenja uđete brže od dozvoljene brzine, uređaj će zabilježiti prekršaj bez obzira na to što ste nekoliko metara ranije počeli usporavati, prenosi Crna-Hronika.

Mnogi vozači također miješaju stacionarne kamere s policijskim radarima i laserskim mjeračima brzine.

Za razliku od kamera postavljenih uz cestu, policijski radari i laserski uređaji mogu mjeriti brzinu na znatno većim udaljenostima. Zbog toga pravila koja važe za stacionarne kamere ne vrijede nužno kada brzinu kontroliše policijska patrola.

Česta dilema odnosi se i na znak koji upozorava na nadzor brzine. Mnogi smatraju da postoji tačno propisana udaljenost između znaka i kamere, ali takvo pravilo ne postoji.

Mjesto postavljanja znaka zavisi od vrste saobraćajnice, preglednosti puta i drugih saobraćajnih uslova. Njegova svrha nije da iznenadi vozače, već da ih na vrijeme upozori kako bi prilagodili brzinu.

Na kraju, odgovor je jednostavan – kamera vas neće snimiti čim je ugledate, ali neće propustiti da zabilježi prekršaj ako u zonu mjerenja uđete prebrzo. Zato je najsigurnije rješenje uvijek voziti u skladu s ograničenjem brzine.

(DEPO PORTAL/ad)