U noći sa 3. na 4. oktobar 2024. bujice i klizišta odnijeli su 27 života. Najteže je stradala Donja Jablanica, gdje je poginulo 19 ljudi, dok su životi ugašeni i u Konjicu i Fojnici, piše Oslobođenje.

Dvije godine.

Toliko je prošlo od noći u kojoj je voda nosila sve pred sobom, a jutro koje je svanulo 4. oktobra 2024. godine donijelo prizore koje Bosna i Hercegovina nikada neće zaboraviti.

U samo nekoliko sati, bujice, klizišta i odroni pogodili su dijelove Hercegovine i Srednje Bosne. Najteže je stradala Donja Jablanica.

Naselje je preko noći zatrpano ogromnim količinama zemlje, kamenja i mulja. Kuće su nestajale pod nanosima, putevi su bili prekinuti, a ljudi su ostajali odsječeni od svijeta.

Ali iza prizora razorenih kuća i uništenih puteva ostala je mnogo veća tragedija. Izgubljeni su ljudski životi.

U katastrofi koja je pogodila Jablanicu, Konjic i Fojnicu stradalo je 27 ljudi. Na području Jablanice život je izgubilo 19 osoba, pet ih je stradalo u Konjicu, a troje u Fojnici.

U Donjoj Jablanici nestale su čitave porodice. Na mjestu gdje su nekada bile kuće ostali su mulj, kamenje i ruševine. Džamija u Donjoj Jablanici bila je zatrpana nanosima, a iznad svega se dugo vidjela samo munara.

Te noći mnogi nisu ni znali šta se događa.

Kiša je padala satima. Voda je nadirala. Telefonske i putne veze bile su prekinute. U ranim jutarnjim satima informacije su stizale sporo, a razmjere katastrofe postajale su jasnije tek kako su spasioci uspijevali doći do najteže pogođenih područja.

A onda su počela potrage.

Spasioci, vatrogasci, policajci, pripadnici Gorske službe spašavanja i brojni građani danima su tragali za nestalima. U blatu i ruševinama tražili su ono što je najvažnije - ljude.

U Jablanici je 15. oktobra 2024. godine klanjana kolektivna dženaza za 19 stradalih. Iza svakog imena bila je jedna porodica, jedan dom, prijatelji, komšije i život koji je prekinut u jednoj strašnoj noći.

Donja Jablanica tada je izgledala potpuno neprepoznatljivo.

Danas je teško vratiti slike te noći bez osjećaja jeze. Kuće zatrpane do krova. Automobili koje je odnijela voda. Blato koje je prekrilo ulice. Ljudi koji u nevjerici stoje pred onim što je ostalo od njihovih domova.

Ipak, najteže je bilo pogledati prazna mjesta tamo gdje su do jučer živjeli ljudi.

U Konjicu je posebno teško stradalo Buturović Polje. I tamo su bujice odnijele živote i uništile domove. U Fojnici su poplave i klizišta također odnijeli tri života.

Katastrofa je odnijela i godine nečijeg rada i truda. Mnoge porodice ostale su bez krova nad glavom, a život se poslije 4. oktobra za njih više nije mogao vratiti na staro.

Jer neke noći ne završe kada svane.

Za porodice stradalih, 4. oktobar nije samo datum u kalendaru. To je dan kada se život podijelio na ono što je bilo prije i ono što je ostalo poslije.

Dvije godine kasnije, sjećanje na stradale traje i mora trajati.

Ostaju njihova imena. Ostaju fotografije. Ostaju priče njihovih najbližih. Ostaju mjesta na kojima su nekada stajale kuće i ulice kojima se više nikada neće prolaziti istim osjećajem.

Ostaje i pitanje šta je dovelo do razmjera tragedije u Donjoj Jablanici. Istraga o okolnostima katastrofe i dalje nije završena; u maju 2026. godine Federalna uprava policije izuzimala je dokumentaciju iz Ministarstva privrede HNK u okviru istrage koju vodi POSKOK.

Ali danas, na dvije godine od tragedije, najvažnije je ono što nijedna istraga, obnova ili statistika ne može promijeniti.

27 ljudi više nije među nama.

Danas je na području Općine Jablanica proglašen Dan žalosti.

(DEPO PORTAL/dg)