Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić objavio je autorski tekst u turskom listu Daily Sabah, u kojem je kritikovao američke lobističke kuće i pojedince koji za milionske iznose zastupaju secesionističku politiku vlasti entiteta Republika Srpska (RS) i Milorada Dodika.
Suljagić u kolumni detaljno analizira ugovore vrijedne milione dolara koje je vlast u Banjoj Luci potpisala s firmama povezanim s bliskim saradnicima američkog predsjednika Donalda Trumpa, upozoravajući da u Bosni i Hercegovini jednostrana secesija nije apstraktno ustavno pitanje, već projekat koji direktno vodi u nestabilnost i nasilje.
Kolumnu Emira Suljagića objavljenu u listu Daily Sabah prenosimo u cijelosti:
- Nisam stručnjak za američki politički sistem, ali znam da je, za razliku od Evrope, lobiranje uobičajen dio američkog političkog života. Pravna lica svih vrsta imaju pravo angažirati lobiste prema američkom zakonodavstvu. Politički konsultanti prodaju pristup i stručnost. Sve je to savršeno zakonito, a neki bi mogli tvrditi i poželjno za demokratski proces.
Ali postoji razlika između lobiranja za politički cilj unutar širokih okvira legitimnog demokratskog diskursa i djelovanja, te uzimanja novca da bi se pomoglo u pokretanju rata. A upravo to svita američkih lobista, koje je angažirao secesionistički režim u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS) i njegov de facto lider Milorad Dodik, radi u posljednje dvije godine. Da budem precizan: uzimaju novac za unapređenje političkog projekta čije predvidive posljedice uključuju masovno nasilje, ratne zločine i uništavanje života miliona ljudi. To nije legitiman demokratski cilj; to je, zapravo, kategoričko kršenje istog.
Ljudi uključeni u ovaj posao nisu naivni. Znali su šta njihov klijent želi. Znali su šta taj projekat podrazumijeva. Znali su šta je na kocki.
Pogledajte samo dokumentaciju.
U septembru 2025. godine, entitet RS, kojim dugo vlada režim Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), bliski saveznik i Moskve i Pekinga, potpisao je ugovor vrijedan četiri miliona dolara s firmom Dickens & Madson sa sjedištem u Montrealu. Ugovor je bio krajnje jasan u pogledu glavnog cilja klijenta: „Nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine naš je krajnji cilj.“
Bosna i Hercegovina nije država čije su granice u 20. stoljeću nacrtali diplomati neupućeni u njenu historiju. Zemlja je vodila rat za teritorijalni integritet i ustavni poredak u koji su bile uključene i Srbija i, u manjoj mjeri, Hrvatska. Do trenutka potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ubijeno je više od 100.000 ljudi, većinom bošnjačkih civila. To je cijena koju su Bošnjaci platili da bi odbili upravo one teritorijalne i političke ciljeve koje Dodikova vlast sada pokušava revidirati plaćajući američke lobiste.
Jednostrana secesija u Bosni i Hercegovini nije apstraktna ustavna vježba. Ja to znam. Preživio sam genocid u Srebrenici. Bio sam u Potočarima u julu 1995. godine, unutar baze Ujedinjenih nacija, dok su snage bosanskih Srba odvajale muškarce i dječake od njihovih porodica. Svjedočio sam mašineriji istrebljenja na djelu.
Danas sam direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Moj životni poziv je osigurati da Srebrenica bude shvaćena i upisana u svijest čovječanstva. To činim jer znam da historija nije nešto što je sigurno zaključano u prošlosti. To činim jer znam koliko brzo politički projekti koji se predstavljaju kao pitanja teritorije, suvereniteta i ustavnog uređenja postaju pitanja života i smrti. I to u masovnim razmjerama.
I upravo tu veza s Washingtonom postaje posebno zabrinjavajuća.
U februaru 2026. godine, entitet RS je angažirao Continental Strategy, vašingtonsku lobističku firmu koju vodi bivši Trumpov savjetnik Carlos Trujillo. Ugovor je predviđao isplate od 35.000 dolara mjesečno. Zadatak firme bio je uspostavljanje odnosa i olakšavanje sastanaka s utjecajnim ljudima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti američke vlade.
Katie Wiles, kćerka tadašnje šefice kabineta Bijele kuće Susie Wiles, bila je partnerica u firmi Continental Strategy. Njena firma imala je plaćeni lobistički ugovor s Dodikovom vladom. U septembru 2026. godine, Susie Wiles se sastala sa Željkom Cvijanović, jednom od najbližih Dodikovih političkih saveznica i članicom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sastanak je dogovorio Alex Garcia, još jedan partner u Continentalu, koji je ujedno bio i registrovani lobista te firme za entitet RS.
Iz Continentala su saopćili da je Garcia bio jedina osoba u firmi koja je u ime RS-a komunicirala sa zvaničnicima američke vlade. Također su naveli da je augustovska posjeta Katie Wiles Republici Srpskoj obavljena u ime drugog američkog korporativnog klijenta, radi izrade studije izvodljivosti, te da ona nije lobirala kod američkih zvaničnika u vezi s entitetom RS.
Bilo je tu i drugih imena. Bivši Trumpovi politički savjetnici Chris LaCivita i James Blair također su se uključili u političku orbitu režima u entitetu RS, iako njihovi odvojeni angažmani i precizni finansijski aranžmani zaslužuju da budu ispitani zasebno.
Ovo nije tek obična priča o lobiranju. Ovo je priča o komercijalizaciji političkog rizika, regionalne nestabilnosti i, u konačnici, masovnog nasilja.
Dodikov projekat nikada nije bio naročito težak za razumjeti. Godinama osporava autoritet državnih institucija, prijeti secesijom i postojanje Bosne i Hercegovine predstavlja kao prepreku koju treba ukloniti.
Za ljude koji su potpisali ove ugovore, Bosna i Hercegovina je bila poslovna prilika. Za nas koji ovdje živimo, ona je naša domovina, naši domovi i naši životi.
Preživio sam Srebrenicu. Danas imam odgovornost da vodim instituciju koja čuva sjećanje na nju. Nemam namjeru gledati kako se lekcije tog iskustva pretvaraju u još jednu unosnu poslovnu priliku za ljude koji nikada neće morati živjeti s posljedicama svojih odluka. Stvar je krajnje jednostavna: pojedinci i firme koji uzimaju novac od proruskih institucija bosanskih Srba uzimaju novac za poticanje nasilja.
Najgore od svega, sve se to temelji na laži, na mitu da će se Bošnjaci nekako dobrovoljno odreći suvereniteta Bosne i Hercegovine na oltaru nečije – bilo čije – karijere. Još gore od toga, polazi od pretpostavke da će narod koji je preživio neke od najdugotrajnijih i najbrutalnijih imperijalnih projekata u historiji biti zastrašen ili impresioniran kćerkom Susie Wiles ili nekim jednako beznačajnim. To je ideja koliko rasistička i dehumanizirajuća, toliko i potencijalno katastrofalna. A groblja su puna onih koji su mislili da je Bosna lak plijen - napisao je Suljagić za Daily Sabah.
(Oslobođenje/DEPO PORTAL/af)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook