Izvor: Tačno.net
Piše: Amer Bahtijar

Imamo izuzetke poput Tuzle, a Sarajevo još uvijek bije bitku da to ostane. Podijeljeni gradovi, poput Mostara, jesu – pozitivistički gledano – multinacionalni, ali zasad, nažalost, uglavnom samo formalno. Slijedi borba da to ne ostane tako.

Kretanja stanovništva su normalna stvar i teško je očekivati da jedan grad zauvijek ima isti procent neke etničke skupine. Ali broj ne određuje multietničnost grada. Multietničnost je politička i institucionalna odluka.

Ustavom Bosne i Hercegovine predviđeno je da predsjednik Gradskog vijeća bude pripadnik drugog naroda od onog kojem pripada načelnik ili gradonačelnik, uz jasnu odredbu da se to određuje prema procentima stanovništva po popisu iz 1991. godine. U Čapljini, naprimjer, godinama odbijaju imenovati Bošnjaka za predsjednika Gradskog vijeća. Zašto? Zato što Bošnjaci Čapljine trebaju zauvijek ostati gosti u vlastitom gradu. Pa zar smo se za to borili?

Teško je očekivati da jedan grad zauvijek ima isti procent neke etničke skupine. Ali broj ne određuje multietničnost grada. Multietničnost je politička i institucionalna odluka

U sarajevskoj općini Novi Grad vijećnici SDP-a uputili su apelaciju Ustavnom sudu jer su i načelnik općine i predsjednik vijeća iz istog naroda – Bošnjaci. A sada vas molim: ako ovaj tekst čitate u autobusu ili avionu, pripremite kesu za povraćanje.

Semir Efendić, načelnik općine Novi Grad i, pazite sad, predsjednik Stranke za BiH taj potez vijećnika SDP-a – koji su formalnopravno apelaciju uputili preko potpredsjednika Federalne vlade Vojina Mijatovića – ocijenio je kao napad na sinove heroja Armije BiH. Jer je navodno „nelegalni“ predsjednik vijeća sin ratnog komandanta iz ratne enklave Žepa. Efendić je Mijatovića povezao s agresorima, a vijećnike SDP-a valjda s podržavaocima agresije koji nastavljaju napad na Bošnjake.

Zamislite koji jad trebaš biti da najtraumatičnije trenutke vlastitog naroda – a ratne enklave to jesu – i njegove najveće sinove koristiš za sitni politički ćar i očuvanje pozicije. Ratni heroji iz enklava to nesporno jesu, ali upravo zato ne smiju biti politički štit za kršenje Ustava. Efendić u tome, naravno, nije izuzetak.

NiP i SBiH ove godine vode cjelogodišnju bitku za naslov ološa godine. U centru pažnje je porodica rahmetli Izeta Nanića, simbola posljednjeg rata. Prvo je NiP primio brata Izeta Nanića u stranku, uz snažnu medijsku kampanju, na što je Efendić uzvratio primanjem dvojice njegove braće. Da bi Konaković godinu zaključio prijemom sina ratnog heroja iz Žepe.

Zamislite koji jad trebaš biti da najtraumatičnije trenutke vlastitog naroda – a ratne enklave to jesu – i njegove najveće sinove koristiš za sitni politički ćar i očuvanje pozicije

Ovo nije samo politička nekrofilija. Ovo je pljuvanje po vrijednostima za koje se borila većina običnih ljudi u ratu. Ovo je probijanje dna. Koliko nisko možemo ići? Efendić i Konaković odgovaraju jasno: ne možemo niže.

Došao Musliman da zamijeni Bošnjaka

Vratimo se općini Novi Grad. Apelacija vijećnika SDP-a je uspjela, pa je umjesto Bošnjaka za predsjednika Gradskog vijeća izabran musliman iz SDA. Različite političke pozicije legitimne su u demokratskom prostoru. U Nizozemskoj, recimo, djeluje i stranka pedofila; u Bosni i Hercegovini u vlasti je SNSD – stranka koja se zvanično zalaže za secesiju. U prijevodu na bosanski, mogli bismo je nazvati strankom protiv Bosne i Hercegovine.

Efendić bi, po svom političkom djelovanju, vlastitu stranku bez problema mogao nazvati federalnom strankom protiv Bosne i Hercegovine. Jer Bosna i Hercegovina je Bošnjak predsjednik Gradskog vijeća u Čapljini – makar bio jedini, makar se zvao Muharem iz Domanovića.

 Jer ako je Sarajevo samo glavni grad Bošnjaka i muslimana – onda nema Bosne i Hercegovine. Legalno je boriti se i za to, ali stavove treba izreći jasno i razgovijetno

Srbin treba biti predsjednik Gradskog vijeća Novi Grad Sarajevo taman da je samo jedan u Švrakinom. Nasreću, puno ih je više.

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. Glavni grad Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma… Jer ako je Sarajevo samo glavni grad Bošnjaka i muslimana – onda nema Bosne i Hercegovine. Legalno je boriti se i za to, ali stavove treba izreći jasno i razgovijetno.

Ne samo da bismo time udovoljili Descartesu i Wittgensteinu nego i da bi Milorad Dodik, koji ionako slabo konta, znao da ne mora otvarati kancelarije svoje stranke u Sarajevu. Jer stranke protiv Bosne i Hercegovine već postoje u Sarajevu.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)