Odluka Izraela da ovlasti svoju vojsku da ubije bilo kojeg visokog iranskog dužnosnika s popisa za odstrel postavila je značajna nova pitanja o takozvanoj strategiji "obezglavljivanja" i njenim ciljevima.

Izraelski dužnosnici privatno su izvijestili američke kolege kako smatraju da bi u slučaju ustanka iranska opozicija bila "poklana", što se čini u suprotnosti sa strategijom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o promjeni režima ciljanim ubistvima visokih figura u iranskom političkom i sigurnosnom aparatu.

Čak i prije izbijanja rata punih razmjera, stručnjaci za Iran i analitičari, kao i neki bivši izraelski dužnosnici, bili su skeptični da bi se iranski klerikalni režim mogao srušiti takvim udarima, piše The Guardian.

Do sada su u ciljanim napadima ubijeni vrhovni vođa Ali Khamenei, šef sigurnosti Ali Larijani, komandant snaga Basij Gholamreze Soleimani, Esmail Khatib, iranski ministar obavještajnih poslova...

U srži problema je struktura i otpornost iranskog režima te način na koji režim i iranska javnost reagiraju na takve napade.

Prije nego što su SAD i Izrael prije tri sedmice pokrenuli napade, stručnjaci su procjenjivali da režim stagnira suočen s protestima i da se neka vrsta promjene činila neizbježnom. Ta se dinamika sada promijenila.

- Ovo nije personalizirani režim - rekla je Sanam Vakil, stručnjakinja za Iran iz Chatham Housea i dodala:

- Ispod svakog pojedinca postoje institucionalni slojevi i sumnjam da bi odgovor na udare "obezglavljivanja" bio jednostavno promaknuće iznutra, iako to nosi rizik dovođenja nepoznatih i neprovjerenih pojedinaca.

S obzirom na izraelsku stopu uspjeha, mogli biste zamisliti da možda postoje pojedinci nižeg ranga koji nisu toliko skloni napredovanju u sistemu u onome što je postao opasan posao.
Vakil zasad ne smatra izraelsku strategiju "obezglavljivanja" uspješnom.

- Trenutno se čini da se time kupuje vrijeme, i nisam sigurna što SAD pokušava postići, ali postoji mogućnost da se sistemu ponovo udahne zrak kako bi se pomladio režim koji je postajao istrošena snaga.

Ljudi koji napreduju vidjeli su kako im ubijaju mentore, šefove i članove porodica.

- To nije pristup koji stvara pobornike demokratije zapadnog tipa, već okorjele borce otpora. On stvara više otpora - rekla je.

Izraelska historija atentata ne ukazuje na veliki uspjeh. Tokom godina ubili su brojne visoke vođe Hamasa i Hezbollaha, uključujući Hamasovog duhovnog vođu šeika Ahmeda Jasina 2004. i glavnog sekretara Hezbollaha Hasana Nasralaha.


Ipak, dok su izraelske kampanje oslabile te grupe, obje su se oporavile.

Jon B. Alterman iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu još je jedan skeptik, navodeći primjer Hamasa, za koji je rekao da je "kao politički pokret apsorbirao svoje mučenike i preživio da se bori drugi dan".

U nedavnoj je objavi napisao:

- Nažalost, značajno poboljšanje kroz obezglavljivanje je malo vjerovatno. Svaka je situacija jedinstvena i svaka uključuje element slučajnosti. Ipak, dosadašnji rezultati u postizanju ambicioznih političkih ciljeva - što Sjedinjene Države imaju - kroz ograničeni vojni napor su loši.

Iako je naveo ubistvo Osame bin Ladena kao primjer kako se nedržavna grupa može značajno oslabiti uklanjanjem vođe, Alterman je rekao da je izraelski pokušaj "obezglavljivanja" države bez presedana.

- Jedan od uobičajenih mitova u američkoj vladi nakon 11. septembra i prije invazije na Irak bio je da samo trebate ukloniti "prljavu dvanaestoricu" (visoke figure režima) u Iraku. Tada sam mislio da je to loše zamišljeno, a loše je zamišljeno i sada - rekao je za The Guardian.

Pitanje kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje je da ako eliminirate ljude koji imaju kredibilitet kod "opakih momaka", ne ostaje niko s utjecajem da te "opake momke" zaustavi.

- Također se čini da se podcjenjuje otpornost režima. Možda je moguće stvoriti unutarnji rascjep, ali ne znam ni za kakve dokaze o umjerenim demokratama koji čekaju u sjeni - dodao je.
Za Altermana, najvjerovatniji ishod strategije "obezglavljivanja" je unutarnje nestabilan Iran koji će vjerovatnije provoditi nasilne akcije izvan svojih granica, bilo putem kibernetičkog ratovanja, posrednika ili terorizma.

Stvar dodatno komplicira činjenica da uspješan narodni ustanak čak nije nužno najvjerovatniji ishod destabiliziranog režima.

U eseju iz januara za američki časopis Foreign Affairs, Afshon Ostovar, stručnjak za Bliski istok na Pomorskoj postdiplomskoj školi, predvidio je da bi se svaki puč vjerovatnije dogodio unutar Islamske revolucionarne garde, najjačeg aktera u zemlji, te da bi bio usmjeren na očuvanje postojećih institucija, što je dinamika koja i dalje vrijedi.

Steven Simon, stručnjak za sigurnost na Dartmouth Collegeu i bivši član osoblja Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a, napisao je u časopisu War on the Rocks:

- Scenarij koji zaslužuje više pažnje nego što je dobija nije iranski kolaps, već iranska ustrajnost; ranjena, revanšistička i neukrotiva alatima koji su dobili rat.

Vakil je zaključila:

- Postoji i nešto perverzno u ovome. Ono što Izrael i SAD provode, a što me toliko uznemiruje, jeste da u ovom procesu nema djelovanja, izbora ili pravde za Irance.

(DEPO PORTAL/dg)